ZAGORJE VINSKA REGIJA

Vino je bez sumnje jedno od najplemenitijih i najzdravijih alkoholnih pića. Naši vinogradari proizvode visokokvalitetna vina bilo da su pripremljena kao lagana do srednje jaka, suha ili srednje slatka, obilježena svojim cvjetnim ili voćnim aromama koje savršeno pristaju uz kuhinju sjeverozapadne Hrvatske.

Zagorski vinari proizvode visokokvalitetna bijela vina traminac, sauvignon, rizling rajnski, pinot bijeli, pinot sivi, chardonnay, silvanac zeleni, muškat žuti, muškat bijeli te kvalitetna vina graševinu i moslavac. Prosječna vina: rizvanac, kraljevina, plavac žuti, plemenka bijela, plemenka crvena, štajerska bjelina. Od visokokvalitetnih crnih vina u Zagorju se proizvode pinot crni i cabernet sauvignon te kvalitetna crna vina frankovka, portugizac i zweiglet. Proizvode se i nadaleko poznata predikatna i ledena vina.

POVIJEST

Kad govorimo o povijesti vinogradarstava na području Hrvatskog zagorja je u Radoboju vinova loza rasla još prije 12 milijuna godina. O tome svjedoči fosilni list vinove loze Vitis teutonica.
U radoboju je ukupno nađeno 10 000 komada fosilnih ostataka oko 300 različitih biljnih vrsta. Najveći dio tih ostataka nalazi se u muzeju u Beču, Budimpešti, Grazu, Ljubljani i Zurichu. U Hrvatskoj se Radobojska zbirka najvećim dijelom čuva u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu i jedna je od najbogatijih paleontoloških zbirki tog muzeja. Fosilna flora uglavnom je nađena u naslagama starim između 13 i 11.5 milijuna godina, taloženim sredinom miocena (sarmat). Radi se o laporovitim sedimentima taloženim na tadašnjem kopnu ili u plićim priobalnim dijelovima Paratethys mora.

Povijest vinogradarstva na prostoru Hrvatske seže u daleka vremena. Kultura vinove loze širila se u nas u dva pravca, jedan je zahvaljujući trgovcima, osvajačima i kolonizatorima Feničanima, starim Grcima i Rimljanima išao jadranskom obalom i otocima, a drugi s Tračanima i, opet, Rimljanima, kopnom. O razvijenom vinogradarstvu i vinarstvu još iz starorimskog doba govore pronađeni predmeti kod Krapine, Vinagore, Lobora i Petrijanca.

STARA KRAPINSKA BELINA

Stara krapinska belina
Stara krapinska belina

Sinonimi: Stara krapinska bjelina, Stara hrvatska bjelina, Belina velika bijela, Heunisch Weis, Gouais Blanc
Jedna od najstarijih sorata u svijetu koja je roditelj mnogim danas najvažnijim sortama u proizvodnji, dok je sama gotovo nestala iz vinograda.
Sorta je u srednjem vijeku gotovo po svim vinogradarskim područjima Europe, međutim Hrvatska tj. Hrvatsko zagorje jedno je od rijetkih mjesta u svijetu gdje je ona preživjela u vinogradima dok su ju druge vinogradarske zemlje odavno zaboravile. Sorta bi i ostala zaboravljena da znanstvenici nisu otkrili kako je ova sorta majka Chardonnayu, Rizlingu rajnskom, Moslavcu i još preko 60 drugih sorata. Na području Hrvatskog zagorja sorta je pronađena u vinogradima na području Krapine (trs na brajdi u dvorištu rodne kuće Ljudevita Gaja), Frančinovo, Vrhi (kod Pregrade) i Hižakovcu.
S obzirom na izuzetno veliku starost ove sorte postoji nekoliko teorija o njenom podrijetlu i širenju, a najvjerojatnija je ona da su sortu vjerojatno Europom širili još Rimljani za vrijeme njihove vladavine iz područja rimske Panonije (danas Hrvatske) gdje je vjerojatno i nastala. Na Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo, Agronomskog fakulteta u Zagreb provode se istraživanja o srodnosti ove sorte sa drugim autohtonim sortama ovog područja čime će se potkrijepiti ova teorija.
Sorta daje lagana i svježa vina sa naglašenom kiselošću i diskretnim cvjetno-voćnim aromama. Za dobru kvalitetu vina kod ove sorte neophodno je birati najbolje vinogradarske položaje i ograničiti rodnost. Vina ove sorte pogodna su i za kupažu sa vinima sorata višeg kvalitativnog potencijala.
Budućnost ove sorte u Hrvatskom zagorju ne treba gledati samo kroz kvalitetu njezina vina, već i kroz njenu autohtonost i dugu povijest. Svakako se zanimljivim mogu smatrati proizvodnja vina u kupaži sa sortama kojima je ona roditelj kao što su Chardonnay, Rizling rajnski i sl.
Trodjelan list, gornji sinusi srednje izraženi, lice mjehurasto, naličje srednje dlakavo (vunasto), peteljka crvena. Nervatura crvena do prvog grananja. Grozd mali do srednje velik, cilindričan, srednje zbijen. Trs bujan do jače bujan.

BELINA ZAČRETSKA

Začretska belina
Začretska belina

Ova sorta koja je također jedan od potomaka Stare hrvatske beline pronađena je samo na području Hrvatskog zagorja i to u vinogradima u blizini mjesta Sveti Križ Začretje pa je tako i dobila ime.
Sorta spada u grupu Belina kojima je zajednički visoki rodni potencijal koji je nužno obuzdati kako bi se dobilo vina dobre kvalitete. Prvo sortno vino ove sorte proizvedeno je do sada samo jedanput i to u kolekcijskom nasadu koji je tek ušao u rod međutim utvrđeno je da kod vina ove sorte očekujemo nešto izraženiju aromu od drugih belina, pa bi na dobrim položajima mogla dati zanimljiva vina. Također je izražene kiselosti te je prikladna je za kupaže sa vinima sorata jačeg tijela.
Postoje naznake kako se kod ove sorte i sorte Stara krapinska belina radi o vrlo bliskoj srodnosti na razini roditelj-potomak. Već ranije je utvrđeno kako sorta Moslavac (sin. Šipon, Pušipel) također ima istu razinu srodnosti (mogući roditelj Chardonnaya), pa je usporedbom dobivenih rezultata došlo do spoznaje kako bi ove dvije sorte mogle biti roditelji sorte Stara krapinska belina. Na taj bi način mogli ovu sortu, roditelja svjetski poznatog Chardonnaya smatrati hrvatskom autohtonom sortom, što je vrlo interesantno za stručnu, ali i širu svjetsku javnost.
Trodijelni listovi, dosta izraženi zupci, glatko lice, paučinasto dlakavo naličje, zelene žile na licu i naličju, čekinjaste dlake na žilama na naličju, peteljka blago crvenkaste boje. Jako zbijeni, srednje veliki, cilindrično konusni grozdovi, izražena pupčana točka na bobici. Izrazito bujan trs.

MIRKOVAČA

Mirkovača
Mirkovača

Sorta koja je pronađena u najstarijim nasadima na području Hrvatskog zagorja i potvrđeno da se radi o sorti koja za sada nije utvrđena nigdje drugdje u svijetu. Ova sorta nema genetske povezanosti sa belinama, ali je vrlo sličnih karakteristika. Rodni potencijal ove sorte je izuzetno visok, a posebno zbog vrlo velikih i zbijenih grozdova. Kožica bobica kod ove sorte je tanka što predstavlja problem u kišnim godinama kada je ona izuzetno osjetljiva na trulež. Kvalitativni potencijal joj joj se tek ispituje a prvo vino koje je dobiveno pokazuje sličnost sa ostalim belinama dakle, lagana vina sa naglašenom kiselošću, ali bez izražene arome.
U literaturnim navodima nema spomena o ovoj sorti pod imenom Mirkovača. Prema rezultatima DNA analize postoji određena srodnost sa sortama Stara krapinska belina i Belina začretska što dokazuje njihovu autohtonost.
Izrazito nazubljeni listovi, 5-djelan, srednje izraženi sinusi. Naborano lice, paučinasto dlakavo naličje, žile potpuno zelene s obje strane, na naličju žile prekrivene dlakama. Peteljka zeleno-crvene boje cijelom dužinom. Grozd velik, zbijen, piramidalan, bobe okrugle, srednje veličine.
Rozgva je svijetlo kestenjaste boje, izraženih pruga (svjetlije boje).

SMUDNA BELINA

Smudna belina
Smudna belina

Još jedan potomak Stare hrvatske beline nastao vjerojatno na području Hrvatskog zagorja. Sorta je specifičnog izgleda sa velikim listovima i velikim zbijenim grozdovima. Sorta je specifičan po tome što joj grozdovi u punoj zrelosti na osunčanoj strani dobivaju ljubičasto smeđu boju po kojoj je vjerojatno i dobila ime. Izrazito veliki i zbijeni grozdovi te relativno tanka kožica uzrok su osjetljivosti na trulež. Sorta je visokog rodnog potencijala, a po kvaliteti vina ne razlikuje se bitno od ostalih belina te je pogodna i za kupažiranje.
Pronađena je u jednom od najstarijih pronađenih vinograda. Genetičkim analizama utvrđeno da postoji određena srodnost sa sortom Stara krapinska belina.
Veliki listovi, cjeloviti do 3-dijelni, tupi zupci i lagano uvijeni prema naličju, peteljka crvene boje, vunasto dlakavo naličje, glatko lice, žile lista na licu do prvog grananja blago antocijansko obojene. Veliki grozdovi, srednje zbijeni, konusnog oblika, bobe okrugle, zelenkaste boje.

ZAGORSKI DIVJAK

Zagorski divjak
Zagorski divjak

Sinonimi: Divjak, Šipol, Ranfol, Štajerska belina
Sorta poznatija pod nazivom Ranfol ili Štajerska belina, međutim u na području Hrvatskog zagorja u povijesti se koristio naziv Divljak. Nastala je od istog roditeljskog para kao i Smudna belina tj. kao potomak Stare hrvatske beline i sorte koju više nije moguće pronaći na ovom području, a nazivala se Peles ili Modrina (u Austriji Blanc blauer). Ova se sorta u starijim literaturnim izvorima naziva Rainulak ili Ramfulak beli od kud joj vjerojatno i današnji naziv. Sorta poznata po visokoj rodnosti i laganim svježim vinima naglašene kiselosti pogodna za kupaže.
Genetičkim analizama utvrđeno da se radi o sorti Ranfol koja prema literaturnim navodima iz 19. st. (Trumer, 1953.) ima dugu povijest uzgoja na području Hrvatskog zagorja, ali i u ostatku sjeverne Hrvatske. Naziv Divljak ili Divjak vezan je samo uz područje Hrvatskog zagorja, te postoji određena srodnost sa Starom krapinskom belinom.
List 3 do 5-djelan, naboran, antocijansko obojenje peteljke skoro čitavom dužinom, zupci srednje oštri, naličje srednje dlakavo. Grozd cilindričan grozd, zbijen srednje velik. Bobe velike, okrugle.

STAROHORVATSKA ČRNINA

Starohrvatska črnina
Starohrvatska črnina

Sinonimi: Kavčina, Blauer kolner, Črnina pitovna
Sorta poznatija pod nazivom Kavčina koja se uzgaja od davnina na graničnom području Hrvatskog zagorja i Slovenije što potvrđuju i stari literaturni izvori iz sredine 19. stoljeća. Sorta poznata po visokom prinosu koji u koliko se ne kontrolira rezultira laganim, prozirnim crnim vinima izražene kiselosti. U slučaju pravilnog uzgoja, uz kontrolu prinosa, na dobrim položajima od ove sorte mogu se dobiti lagana i osvježavajuća crna pitka vina, srednje obojenosti rubin crvene boje, uz nisku razinu taninskih spojeva koja se mogu piti mlada.
Najzastupljenija sorta u starim nasadima uključenim u istraživanje. Prema literaturnim izvorima spominje se kao autohtona sorta graničnog područja Slovenije i Hrvatskog zagorja od sredine 19. stoljeća. Temeljem duge tradicije uzgoja i dobre prilagođenosti uvjetima uzgoja ovog područja može smatrati autohtonom sortom.
Duboko urezani sinusi, 5-djelan, glatko lice, gusto dlakavo naličje, grozd valjkasti do piramidalan, zbijen, s pokojom zelenom bobicom.

SOKOL

Sokol
Sokol

Sinonimi: Silltraube tj. Gelbe Seidentraube, Luglienga bianca (DNA)
Sorta koja je ime dobila prema istoimenom položaju u blizini mjesta Klanjec. Položaj Sokol se spominje u starim literaturnim navodima već u 17. stoljeću, a temeljem dugog uzgoja na položaju Sokol sortu možemo smatrati autohtonom sortom Hrvatskog zagorja. Međutim, možemo pretpostaviti da se radi o autohtonoj sorti koja ima jako uski areal uzgoja jer se ne nalazi se u drugim obiđenim vinogradima, a genetičkim analizama nije utvrđena identičnost sa drugim svjetskim sortama.
Genetičkim analizama utvrđeno je kako se radi o staroj sorti koja je bila raširena kao zobatica i vinska sorta u Italiji i Austriji (gdje se danas se više ne uzgaja) prije filoksere pod nazivima Silltraube tj. Gelbe Seidentraube, Luglienga bianca, a na ovo područje vjerojatno su ju donijeli franjevci u 19. stoljeću.
Sorta je vrlo rane dobi dozrijevanja, zahtjevna je za vinogradare jer se često osipa te zbog toga njena rodnost nije redovita. Niskih ukupnih kiselina uz visok sadržaj šećera i zanimljive sortne arome koja je srednje izražena i daje vinu plemenitu notu čime se bitno razlikuje od ostalih sorata iz grupe belina.
Okrugli do bubrežasti list, sličan Muškatu žutom. Cjelovit do trodijelan, izražene žile na naličju žuto zelene boje. Golo naličje i malo mjehuravo lice. Izdužen, cilindričan, slabo zbijen do rehuljav, boba žućkasto zelena, izdužena, meso nešto čvršće, muškatna aroma. Temeljem prvih dojmova sa pronađenih trsova može se govoriti o sorti nešto višeg kvalitativnog potencijala, međutim ovo treba detaljnije ispitati u pokusnom nasadu.