Potok Sopotnica slapom s visine dva metra spušta se iz spilje u jezerce dubine otprilike jednog metra i ispod mostića nastavlja mirno teći kao plitki potok koji nikad ne presušuje, dubine tako da ga čovjek može pregaziti. Priča kaže da je nekad tu stolovao vrag, bilo je i coprnica i događale su se različite vradžbine. Ljudi su se bojali ići tim putem pa su sagradili kip sv. Mihovila da ih štiti te kapelu u Sopotu posvetili Svetom Mihovilu, anđelu sa najviše moći, koji je bio zaštitnik pećina te jedini u mogućnosti suprotstaviti se vragu. Potokom, ljudi prenose iz generacije u generaciju, prije 200 godina tekla je crvena vatra koja je gorjela, jednom čak dva dana bez prekida.
Znanost ipak može sve objasniti pa tako crvena boja potječe od crvenog neba na zalasku sunca, a huk slapa i stijene tzv. vražje djelovanje. Mjesto je pravi biser prirode, uvijek otvoren svima za druženja, i to bez ikakve naknade, a kako kažu mještani – samo neka svatko počisti za sobom.
